- prema podacima Međunarodnog udruženja za lajmsku i udružene bolesti (International Lyme and Associated Diseases Society – ILADS), trenutno dostupni testovi koji se koriste, ELISA i Western blott, nisu uvek pouzdani u definitivnoj dijagnozi lajmske bolesti
- Koriste se različiti testovi, a najčešće ELISA i test imunofluorescencije, kojima se određuju IgM i IgG antitela kao odgovor organizma na uzročnika. Western blott je osetljiviji i specifičniji nego predhodna dva testa. Češće je pozitivan u prvoj godini posle infekcije.
- Reinfekcija ili reaktivacija infekcije može povećati titar antitela. Oko 70% bolesnika imaju antitela koja se mogu detektovati ovim testom.
- PCR dokazuje prisustvo DNA uzročnika Lajmske bolesti. Osetljiviji je u ranoj fazi bolesti pre primene antibiotske terapije. Relativno je skup i za njega nije definisan najbolji uzorak biološkog materijala koji se koristi u testu. Kao uzorci koriste se krv, likvor, zglobna tečnost i urin.
- tačnost testiranja zavisi od brojnih faktora, uključujući i specifičnost i snezitivnost testova i vrste testova koji se koriste
- većina testova koji se koriste su indirektni testovi (prate reakciju, odgovor organizma na bolest), određuje se nivo antitela na boreliju, a ne traži se bakterija
- dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkih znakova i simptoma bolesti, kolika verovatnoća od uboda krpelja i eventualnoj proceni testova
- Trenutno, ne postoji test koji može da isključi postojanje lajmske bolseti. Test može biti negativan, a osoba da boluje od lajmske bolesti!

